./^.

BJECNIK

V

RJECNIK

HRVAT8K0GA ILI SRPSKOGA JEZffiA

NA 8VIJET IZDAJE

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA

ZNANOSTl I UMJETN08TI

OBRADUJE

P. BUDMANI

O

ctOO

DIO III ^^ "

DAVO- ISPREKRAJATI

U ZAGREBU 1887—1891

u k*i2arnici JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONICKE TISKARE) TISAKDIONICKE TISKARE.

DAVO

DAVOLISATI

DAVO, dilvola, m. diabolus, vrag, hiulobn, grc. Siii.ft(j).og. — isporedi davao. — Akc. se mijena u gen. pi. davola. — Krajne o atoji po stokavskom goooru mj. ol. — Mjeste da- n naj starijem obliku Stoji dija: dijavolt, dijavolt, dijavol, dijavo (do XVI vijeka); poslije (od xvi do xviii vijeka) ispada i: djavo], djavo: u nase vrijeme samo davo. — llijec je stara, isporedi stslov. dijavolt, rus. /:\ia- Bo^it, p.hH-ROA'h. — Izmedu rjecnika ii Stulicevu (djavol), M Vukovu, u Danicicevu (dijavoli.). a) u pravom sinislu uopce. dijavol, dijavo: ZbIj bkajani dijavolt. Mon. serb. 89. (1330). Primiji'iiiti se liioze nepravda g dijavolu. Zborn. 3^. — djavo : Izgoni djavole. N. Ranina oOl*. luc. 11, 15. Covjck zlom cudi djavola nadhodi. M. Vetranic 1, B74. Giljo djavoli duso muco. M. Drzid 159. Oi.ido g djavolu. M. Divkovic, zlam. 37'J. Osloboditi te od djavola tvoji neprijatc]a. L. Torzic 136. Sijo vasdan rerazloga djavo. J. Kavaiiin 5*. Stiasi se jednoga iibojice, a ne boji se neizbro- jeiii djavola. J. Banovac, razg. 30. Ukazo so pak i B. D. Marija, i rece djavloui. M. Zoricic, zrc. 100. A da je svaki grisnik djavo, isti spa- site} svidoci. D. Rapic 73. Uzdi svecu jednu svijecu, a djavolu dvijo. S. ^ubisa, prip. 132. — davo : Za kameno vozito necastivo davole. Xar. pjes. vuk 1, 132. Davf)lu pakla ne manka. Davo ui ore ni kopa, vcc sve o zlu niisli i radi. Davo rastovara na veji .stog. (Ko mnogo ima onaj i dobija). Nar. posl. vuk. 72. Ni davo nijo onako crn kao sto }ndi govore. 218. Sunce .sijc, kisa ide, davoli se legu. 29(V Kad su davoli otpali ud boga. Nar. prip. vuk. 114 — b) u osobitijem slucajima Hi s osobitijem znacenima (svi su ^nu- wjcri luiScga vremcna, s toga je it svijem naj wladi oblik davo). aa) u ]tdini cefade pomene davola, n. p. aaa) proklintcci, j^'^ttjuci. Kum je .staru majku zapitao: ,Kako cenio kumi imc dcstiV Stara niajka Juta odgovara: ,Deni .Tana, davo je odnio!' Nar. pjes. vuk. 1, 560. Hajt' otole, bozji prokletnici! davoli vi ponijoli diisu ! 2, 127. Nos" tc davo, Oblacicu Itade ! 2, 501. Zavrgo so ca- vlonom batinom, u nojzi jo pot stotin cavala, (odiiilo ga pet stotin davola!). Nar. pjes. jnk. 139 — I'lO. Do davola! nomain ni ja koliko mi trcba, a da dam varaa! Nai". prip. vuk. 171. — bbb) kad pita da mn se tumaci sto u kakvovi ncugodnom dogadaju. Koji te je davo navratio, da ti dodes u moje svatove? Nar. pjes. vuk. 2, 398. Zar ti malo cara po krajinam', no t' donese davo u planinu? 3, 332. — ccc) kad se vecom silom hoce kazati da sto ne moze biti, rece se da ni ,davo' ne moze ono uciniti Hi da sam ,davo' moze ono uciniti. u ovakovijem primje- rinia: Koji ce vas davo podnijeti, a i .sad ste nesnosni. S. ^ubisa, prip. 130. Davoli ga znalil (a ko zna ko je, Hi gdje je, Hi sto radi). — bb) kad ko od obijesti -sto radi, kazc .se: Ne dado mu davo mirovati. Nar. pjes. vuk. 2, 458. No dade mu davo da ucuva. 3, 564. Ne da mu davo mira (kad ko nece da miruje). Vuk, rjec. 147a — nije posve isto u ovom primjeru, u komc davo znaci sto i davolstvo. Jedan momak od djavola stane da govori. S. l^ubisa, prip. 162. — cc) moze znaciti: zlo, nesreca. Kome vrag tome i davo. Nar. posl. vuk. 147. osobito ono cemii je eejade samo krivo. Ko davola trazi i nasa' ga. Ogled, sr. 6. s iijem znacenem cesto stoji u ovakovijem primjerima, kad se ko svjetuje da sc cega prode: A prodi se kavge i davola! Nar. pjes. vuk. 2, 466. Sto ce tebo solo i davoli? 4, 103. Prodite se davola i vragal Nar. pjes. petr. 2, 530. — dd) kaze se o celadetu (i o zivin- cetu) da je davo: aaa) u jutini, kao o cem mr-

skom, iesto u vokativu: Toni, toni, davole, nisi moja ni bila. Nar. pjes. vuk. 1, 104. ,0j snasice, davole, da ti mono uvati, sta b' ti moni cinila?' ,0j devere, davole, da ja tebe nva,ti(h), kozu bi ti derala'. 1, 521. Baci, dive, vraga i davola. 2, 34. — bbb) kao prijekor obijesnu cejadetu (i zivincetu), ali obicno u sali. Stan', djevojko, da- vole! Nar. pjes. vuk. 1, 179. Sad su }udi davoli, o svaoemu govore, po naj vise o nama, da se dvqje Jubimo. 1, 180. (Biju se dva kokota kod skupstine). Knoz Rogan : Vidito li ova dva davola! oko sta se oni dva poklase? P. Petrovic, gor. vijen. 46. — ccc) kao u cudu, kad ko (cejade Hi zivince) nesto cudnovato radi. Da je kome po- gledati bilo, kad usjede davo na davola, gorski hajduk na b'jesna dogata. Nar. pjes. vuk. 3, 8 — 9. AP da vidis cuda volikoga: namjeri se davo na davola, odmice so jedno od drugoga. 3, 206. — i ironicki: Davo si ti kad so natrcis. (Rece so u sali kad se ko gradi odviso pametan). Nar. posl. vuk. 72. — ee) kao ime nekijem zivotinama. aaa) morski davo ,(ler froschfisch' ,lopliius pisca- torius'. G. Lazic 76. — bbb) davo sumski ili man- dril, cynocophalus mormon. J. Pancic, zoolog. 177.

DAVODAN, m u jednom primjeru xviii vijeka (djavodan), kao da je znacene: onaj koji je dan od davola. Ako bi ti zatok poslao ki djavodan, no liod' na mac. J. Kavanin 352a.

DAVOLA C A, /. zemja pod nivama u Srbiji u okrugu .§abackom. Zomja u Davolaci. Sr. nov. 1872. 622.

DAVOLAK, davulka, m. dem. davo, — Akc. se mijena u voc. davolce, davolci, i u gen. 2)1- davolfika. — U na^c vrijeme i u Vukovu rjec- njku. Kad ugloda dak djevojke, upita kaludera: Sta jo ono <luhovnico, sta jo ono?' A kaludcr kao namrgodon odgovori mu : ,Ne glodaj onamo, sinko, niti pitaj sta je; ono jc davo'. Onda dak naj u;ni|atijim glasom rece: ,Dola duhovnice, boga ti ! da kupimo onoga jednog davolka, pa da ga povcdomo namastirii'. Vuk, rjec. 147*.

DAVOLA N, davoldna, m. vidi vragolan. — U Vukovu rjecniku.

DAVOLAST, adj. petulans, vidi vragolast. — JJ nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Dika crna, al' jo milokrvna; graorasta, al' je davolasta. Nar. pjes. vuk. 1, 637. Djevojke su davolaste. Nar. pjes. petr. 1, 43.

DAVOLCE, davolceta, n. dem. davo. — U Vu- kovu rjecniku.

DAVOLCIC, m. dem. davolak. — U Vukovu rjecniku s primjerom iz narodne pjesme: Sa pra- porcici, sa davolcidi.

DAVOLICA, /. uprav zenski davo, ali se kaze samo ienskom celadetu kao prijekor, cesee u sali, vidi davo, b) dd) bbb). isporedi vragolica. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu : zena ili djevojka koja davoli ,die teufelin (muthwil- liges frauenzimmer)' ,femina petulantior'. Djavo- li ce, dobro se ne izlczete, a sve znate. M. Drzic 191. ,0j Dunave, tija vodo! sto ti take mutna teces? il' te jelon rogom mnti, il' Mirceta voje- voda?' ,Nit' me jelen rogom muti, nit' Mirceta vojevoda, vec devojke davolico svako jutro do- lazeci, peruniku trgajuci i bolo.ci svoje lice. Nar. pjes. vuk. 1, 492.

DAVOLLTATI, davo] ij am, impf. saliti se. M. Pavlinovic. — vidi vragovati.

DAVOLISANE, n. djclo kojijem se davolise. — U Vukovu rjecniku.

DAVOLISATI, davolisem, impf. vidi vrago- vati i vragolisati. — U Vukovu rjecniku.

DAVOLITI I

DAVOLITI, davolim, impf. vidi vragoliti. — U Vukovu rjecniku. DAVOLOV, adj. diaboli, koji pripada davolu.

— Izmedu rjecniku u Vukovu. U mene su oci davolove. Nar. pjes. vuk. 1, 371.

DAVOLSKA JAEUGA, /. mjesto pod nivama ti Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Davol- skoj Jarugi. Sr. nov. 18G1. 495.

DAVOLSKI, adj. diabolicus, koji pripada da- volima. — Bijec je stara, isporedi stslov. dija- voltski., rus. ,vaBo.acKiH. — Izviedti rjecnika ti Stulicevu (djavolski), u Vukovu, u Danicicevu (dijavoltskyj). a) s ohlikom dijavolski (dijavolt- skyj). — u jednom primjeru xiv vijeka. Dija- volBskj^nii iiavazdenijeuii.. Mon. seib. IIG. (1342).

— b) s ohlikom djavolski. — xvii i xviii vijeka. Ako si ti suzan djavolski. B. Kasic, per. 88. Neka bog oslobodi grisnike od napastovauja djavol- skoga. L. Terzic 36. Uzese one sluge djavolske Isusa. M. Lekusii, razm. 95. Cu('y)aj se druga- cijo od zaside i privare djavolske. M. Zoricid, zrc. 41. — c) s ohlikom davolski. — od xviii vijeka. Iz davolskih cejusti istrgnuti. J. Rajic, pouc. 1, 83. No igraj so s davolskim poslom (n. p. s pu§kom) Nar. posl. vuk. 199. Pa ga davolski car nabio na kopje i nosio na ramenu. Nar. prip. vuk. 114. Pak so prodi davolskijeh aspri. 122. Kakva ti je ono davolska zivina? 180. — d) rijetko se (same u nckijem primjerima xvm vijeka) ol po opcem zakonu mijena na o: djavoski. Od djavoskih htij se branit svih za- sjeda. J. Kavanin 402^. Kad covik ili zena jest u dogovoru s djavlom, i cini dila djavoska. J. Banovac, razg. 268. Pod djavo^kim nogam. F. Lastric, svot. iVl^. Ona je lokva sviju napasti djavoskih. D. Rapid 146.

DAVOLSTVO, n. davolska narav, davolsko static. — isporedi vragolstvo. — Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide vragolstvo). a) u j)ravom smislu. — xvm vijeka sa starijim ohlikom djavolstvo. Naj posli odado dogovor Kal- vinov, i I'legovo djavolstvo. M. Zoricic, zrc. 117.

— h) potulantia, ohijest. — u nase vrijeme s mla- dijem ohlikom davolstvo. Sjede Mijat s kadom vecerati, a malo je Mijat vecerao, od davolstva onda zaplakao. Nar. pjes. vuk. 3, 438. Obuce se od davolstva u dovojacko ajine. Vuk, dan. 4, 8. Osobito se rece za onoga koji se cini miran i prost, a pun je davolstva i lukavstva. poslov. 93.

DAVOLUK, m. vidi davolstvo, h). — Postaje od davo turskijem nastavkom luk. — U nase vrijeme. Djavoluku doru naucio. Nar. pjes. juk. 253. No s veccga davoluka svoga. Osvetn. 1, 70.

DAVO^jEVICA, /. vidi davolica (s pravijem ztiacenem). — (J jednoga pisca naseya vremena. Sojtan jasi na davojevici. Osvetn. 3, 13.

1. DAVOl^I, adj. diaboli, diabolicus, koji pri- pada davolu (davolov), Hi davolima (davolski).

— isporedi vrazji. — Postaje od osnoce imcna davo (dijavol, djavol, davol) na.stavkom _]h; Ij sa- zim(e se u |. — ]{ijec je stara, isporedi stslov. dijavo|t. — Izmedu rjecnika a Stulicevu (dja- vo|i), u Vukovu, u Danicicevu (dijavojj,). a) s naj starijim ohlicima dijavolt i dLJavoJt. — xiv vijeka. Navazdciiijiiuii. diav()|iiiii.. Mon. sorb. 139. (1348). Da jo prodant na volikouib sudistu u di,javo]o ruke. 230. (1397). — h) sa starijim ohlikom. dja- voji. — XVI vijeka. Mro da to i/.vadi iz ruko djavojo. is. Moudctid 342. Od sobo goi'iahu dja- vojo napasti. M. Votranic 1, M4. Koja nio iz rnka i/vadi djav()|ili. N. Diniitrovid 34. .Silu djavoju za niato no hcijonit. M. Drzic 419. Kaz-

DECEVI6

mis}a djavoje varke. B. Gradid, djev. 56. — c) s naj mladijem ohlikom davo|i. — u na§e vri- jeme. Sve ce podi davojijem tragom. Nar. pjes. vuk. 5, 237. Davoja mastanija i boSja sila. Vuk, nar. prip. 116. Kad prekjucer pito si ih. Huso, preko zice davo|ega traga. Osvetn. 2, 118.

2. DAVO^jT, adj. uprav je ista rijec sto i prc- dasna, ali, osim razlicna akcenta, ima i osobito znacene: ne unus quideui, «i jedan. ovo postaje od reienica, kao sto je : davoli ga znali ! (vidi davo, h) aa) ccc)), i druge takove. — U nase vrijeme po juznijem krajevima, a izmedu rjec- nika u Vukovu: davo}i (osobito u Hercegoviui i u Crnoj Gori) ,kein einziger' ,ne unus quidem'. Ne puStise davojega ziva do samoga Grude ba- rjaktara. Nar. pjes. vuk. 4, 365. Nama nesta na bedemu glava, u tamuici vlalia davojega. 4, 99. Svi su bezi na Hercegoviui dok ne dode bego l^ubovidu ; a kad dode bego ^^ubovidu, ali neraa bega davo|ega. Nar. posl. vuk. 282. Davoji jedan san svu noc, nogo se obrci i prevrdi do zore. S. l^ubisa, prip. 11. Al Turfiina nigdje davo|ega. Osvetn. 7, 69. — u ovom primjeru kao da je adverah : Nccu se inrciti za to djavoje. S. I^ubisa, prip. 140.

DAVOSKI, vidi davolski.

DAVRK, m. veliki komad Jijeba. — Vaja da je po postanu isto sto devrek koje vidi. — U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u Srijemu.

DAVUR, vidi daur.

1. DE, enkliticna rijecca, stslov. zde, dodaje se osobito dcmonstrativnijem zamjenicama i adver- hima, te im podaje jacu silu u znacenu; kao lat. dera, s cim je srodno. u starija se vremena doda- valo rijecima ovaj, ovaki, onaj, onaki, taj, tako, takovi, toliko, tu, drugi, vas, koje sve vidi ; ispo- redi zde. « novija vremena ne dolazi sa svijem tijem rijecima; a obicno ptrima i drugu enkli- tiku V (re, ze) koju vidi: der; vidi takoder, to- likoder, ider. vidi jos D. Danicic, rjec. 3, 539; F, Miklosid, vergl. gramm. 4, 120.

2. DE, vidi gdje. DE-, vidi dje-.

DEBEA, /. kao kesa od kostrijeti, sto se na- viice na ruku pa se nom cisti kon, tur. gebro. D. Popovid, tur. rijec. 79. i u Vukovu rjehiiku: ,ein beutel (von ziegenliaar) , um pferdo oder audi badendo zu reiben'.

DECERMA, /. kratko odijelo do pasa hez ru- kava sto se ne zapuca; po juznijem krajevima nosi se vrhu drugoga odijela (dolame, koreta), te je cesto od kadife, i izvezeno Hi tokama na- kiceno (isporedi bezrukac, fermeu), tur. geciirme, jeciirme. — zove se i jecorma (koje vidi). — Od xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,eine art wcste (obno arniol)' ,tunicae genus'. Ima mnogo stvari u na§emu jeziku da im i mi imena no znauio, kako recemo kail sam, caksirc, de- cerma ... S. Margitic, isp. iv. Pod dolauiom od kadifo decorma, pod docermom od orira ko- su|a. Nar. pjes. vuk. 1, 153. Po dolami kadiHi decorma, na dccormi toke od tri oke. 1, 373. Po kosu|i tri taukc decormo, pak dolamu sa tridost putaca. 2, 138. Po dolami toko i dccermc 3, (!. Po kosu|i kadivli decermu, po dofiormi zelenu dolamu. 3, 111. Mor dolamo, skorlotuo deSonno. 3, 298.

DECEVIL), m. prczimc. — U nnrodnoj pjesmi naseija vrrmcna. To po;;odi Tura Dorovida. Ogled. sr. 250. Za iSmailom Abdul Decevida. 459.

DECI

DENADIJE

DECI, m. pi. selo u Eudini (u bileckoj naliiji). V. ^esevid.

DECMA, /. izmedu takuma i drveta na cibuku ima trece parce okovano srebrom sto se zove ,decma'. ]^. V. Stojanovic. — tur. gecme.

DEDEON, m. ime musko, grc. Tf^fwr (po je- vrejskom). — Prije nasega vremena. Dedeont S. Novakovic, pom. 119.

DEDA, /. hyp. Andelija. u Lici. V. Arsenijevic.

DEDEEAN, dedei-na , adj. u Bjelostjencevit rjecniku: (kajkavski) dederen (,gyegyeren'), frisek, umetelen, hiter, brz, pospesen ; lak, lagahan ,agi- lis, dexter, recens' v. brz. 2. batriv ,generosns'; adv. dederno , pospesno , lahko , lirlo ,agiliter, dextre, compartive'. 2. batrivo ,generose, au- dacter'. — Nepoznata postana, isporedi tur. keng, ma gar. gyonge, mldd.

DEDERNOST, /. osobina onoga koji je dcderan.

— U Sjelostjencevu rjecniku: dedernost (,gye- gyernost), pospesnost, hrlosfc, lahganost ,agilit.as, dexteritas, celeritas'. 2. batrivost ,generositas. audacia'.

DEGA, m. ilif. ime musko Hi zensko'^ — Prije nasega vremena. S. Novakovi6, pom. 119.

DEGrEVO, n. selo u Hercegovini u kotaru fo- canskom. Statist, bosn. 109.

DEISIJ A, /. odijelo uopce, osobito bogato, tur. gejsi, odijelo, riibje. — U nase vrijeme i u Vu- kovu rjecniku: vide odijelo s dodatkom da je stajaca rijec. Pa otvora popete sepete, te on vadi duzel deisiju. Nar. pjes. vuk. 3, 96. Da obuce tursku deisiju. Nar. pjes. petr. 2, 277. Udari mu novu deisiju. 2, 588. Deisija, odijelo. 2, 700. Deisija, naresene, nakicene, kitna. F. Jukie, nar. pjes. 618. Deisija, gospocko odijelo. V. Vrcevi6, nar. prip. 223.

DEJENA, vidi dejenski.

DEJENSKI, adj. koji pripada dejeni (obliku dejena nema potvrde, ali vidi deona), pak}eni.

— Na jednom mjestu xiv vijeka i u Danieicevu rjecniku (dejensskyj). Ognt dejenski. Mou. serb. 199. (1381).

DEKA, m. Hi f. ime musko Hi zensko ? — Frije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 119. — U nase vrijeme kao muski nadimak Hi jirezime. Saban Deka grudski vojevoda. Nar. pjes. vuk. 4, 115. Tu Nik-Deka prvi kidisao. Ogled, sr. 481.

1. DEKIC, ^OT. prezime. — U nase vrijeme. J. Bogdanovic. Sem. karlov. 1883. 73.

2. DEKIC, i«. brdo u Srbiji u okrugu cacan- skom. Sr. nov. 1878. 900.

DEL, tur. gi&i, dodil — isporedi deldi, deledek, delorina. — U nase vrijeme. Del devojko, del dusice! V. Vrcevic, igr. 31. Del, dodi k meno. Nar. prip. vrc. 223.

DELA, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran- skom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 315.

DEL ASIC A, /. mjesto u Hercegovini. — U nase vrijeme. UJegose uz Babu planinu, a iz Babe uprav Delasici, doklem dosli po|u Neve- sinu. Ogled, sr. 91.

DELDI, tur. geldi, dosao je. — U narodnoj pjesmi nasega vremena. Aksam deldi (vece je doslo), dragoj pod pengere. Nar. pjes. here. vuk. 178.

DELEDEK, turska rijec u narodnoj pjesmi nasega vremena: Deledek ti svaku vecer. Nar. pjes. hero. vuk. 276. — u istoj knizi na str. 357 tumacena je: dodi — podi, ali maze biti da treha citati delegek, tur. gelegek, koji ce doci, buduci.

DELEKOVAC, Delekovca, m. selo u Hrvatskoj u podzupaniji koprivnickoj (,Gjelekovec'). Pre- gled. 72. — moze biti da treba citati Gelekovac.

DELETOVCI, Deletovaca, m. pi. ime mjestima. a) .selo u hrvatsko-slavonskoj krajini ?( okrugu brodskom. EazdijeJ. kr. 14. — b) pustara u Sla- voniji u podzupaniji vukovarskoj. Pregled. 116.

DELIBOECI, m. pi. seoce u Bosni u okrugu travnickom. Statist, bosn. 62.

DELKAPE, /. pi zaselak u Srbiji u okrugu uzidkom. K. Jovanovic 151.

DELOEINA, tur. gel oranyn, dodi Otale. — U nase vrijeme. Delorina majko! .sjedi mati me- dena! . . . (Govori onaj koji cele zove u kosnicu. U Grbju). Nar. posl. vnk. 189.

DELSAMIN, delsamina, m. vidi fiemin. — Od tal. gelsomino (ali bi po tome trebalo da mjeste d bude g). — if nase vrijeme i u Vukovu rjec- niku (gclje se dodaje da se govori u primorju). Svrnuh joj se u gardin, potrgah joj delsamin i tri dune nezdrelc . . . Vrnucu ti delsamin i tri dune nezdrele. Nar. pjes. vuk. 1, 287. Daruj meni cvetak delsamina. Nar. pjes. here. vuk. 98. Delsamin (tal. gelsomino), po|. dziejzamin, gelso- mino, jasmiuum officinale L. B. Sulek, im. 68.

DE^jA, m. ilif. ime musko Hi zensko? — Prije nasega vremena. Deja. S. Novakovi6, pom. 119^.

DEM, m. ono gvozde na uzdi sto stoji konu u zubima i oka usta, zvale, tur. gem. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku, ii kom je ovako tu- maceno. Pa zauzda demom od celika. Nar. pjes. vuk. 2, 270. Zauzda ga demom nemackijem. Nar. pjes. petr. 3, 127. Uzeti dem na zub. (osloboditi se, uzeti mah, kao kon, kad uzme dem na zub, pa no mari sto se usteze). Nar. posl. vuk. 380.

DEMANT, vidi dijomanat, magar. gyemant.

— V Bjelostjen6evu rjecniku.

DEMELIJA, /. vidi jemenija. — U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori oko Sina.

DEMIGIJA, m. ladar, tur. gemigi. — U nase vrijeme. Demigiji 'vako govorio. Nar. pjes. petr, 2, 503.

DEMIJA, /. lada, brod, tur. gemi. — Akc se mi- jena u gen. pi. demija. — Od xvm vijeka i u Vu- kovu rjecniku. Vozeci se u velikim demijam. And. Kacic, kor. 479. Sagradi tanke demije. Nar. pjes. vuk. 1, 419. No mi prati niz more demije. 2, 553.

DEMILIC, m. selo u Bosni u okrugu bano- luckom. Statist, bosn. 41.

DEMO, m. nekakvo tursko ime musko, uprav ipokoristik. — Akc. se mijena u voc. Demo. — if narodnoj pjesmi nasega vremena. Kud ces tamo, Demo Brdanine? Nar. pjes. vuk. 2, 412. Marko pade a Demo dopade. 2, 413.

DEMOVSKO PO:^E, m. ime mjestu u Crnoj Gori. — V nase vrijeme. Ovce pase Zedanine Pavle po siroku poju demovskomo. Nar. pjes. vuk. 1, 199. Doklen dode Arbaniji |utoj, u si- roku poj.u demovskome, pod bijelu varos Pod- gorica. Ogled, sr. 84.

DENA, m. Hi f. hyp. Donadije Hi Denadija?

— Prije nasega vremena. Dena. S. Novakovic, pom. 119. — U nase vrijeme u Dubrovniku, kao hyp. Evdenija, ali po dubrovackom govoru s nom. Dene i voc. Dene. P. Budniani.

DENADIJA, /. ime zensko. isporedi Denadije-

— Prije nasega vremena. Denadija (uionahiiia)- S. Novakovic, pom. 119.

DENADIJE, m. Tavvdiiog, ime musko (kalu- dersko). — Od xvi vijeka i u Dauiciccvu rjec-

DENADIJE

DEKASIM

niku. Denadije parajeklisiarbhi.. Vuk, prim. 14. (1537j. Denadije (kaludersko). S. Novakovic, pom. 119.

DENAR, m. vidi januar, sjecan, novogrc. ye- vuQTfi. isporedi dcnvar, genar. — xiv i xv vijeka i u Danicicevu rjecniku (denart). Meseca denara. Mon. Serb. 90. (13i30). 399. (1439).

DENA§I, w». pi. selo u Bod kotorskoj. Sem. pravosl. boko kot 1875. 20.

DENDA, m. ime musko. vafa da je hyp. De- nadije. — Prije nasega vremena. Denda (musko). S. Novakovic, pom. 119.

DENDAR, denddra, m. vidi derdan. — U nase vrijeme u Lici i u Vuknvu rjecniku (gdje se ta- koder dodaje da se govori u Lici). Dendar de- vojku udaje. Nar. poslov. u Lici. V. Arsenijcvic.

DENDISA^iIC, m. prezime. — Pomine se xviii vijeka. And. Kac.ic, razg. 179. kor. 454.

DENDER, m. u Vukovu rjecniku u kojem stoji: vide custek s dodatkom da .se govori u Criioj Gori. — Nejasna postaha, jainacno tiirska rijec.

DENDIR, adj. bogat, iiioze hiti od titr. gong, blago. — U nase vrijeme u dubrovackoj okolici. P. Butliiiani.

1. DENE, interj. obicno se kaze po dvaput: deno deno, kad se na sto pri><taje, ne kao na dobro, nego kao da je moglo biti i gore, tnr. gene, opet. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (,ziemlich' ,fere, sic satis'). Dcvojka pobegla od oca; da je otisla onamo kiid je posla, dene done! M. D. Milicevic, let. vec. 19G. Ako niogadne bit sto u brzo, dene dene; ako li se otcgne, zlo i naopako! jur. 35.

2. DENE, vidi kod Dona.

DENERAL, donorala, m. vidi generao. — Hi od novogrc yn'tnt'drig Hi od nem. general (ne moze biti ni talijanska ni lurska rijec). — U nase vrijeme (ali vidi adj. doncralov); nijesu dosta pouzdani svi primjeri; u kojemu moze biti da treba citati g mj. d. Veli nomu Sunog de- nerale. Nar. pjes. vuk. 3, 559. Pred vladikom i pred denoralom. 4, 10. I od mora tricsfc dene- rala. Nar. pjes. juk. 127. Pavle mu je dencral pred voj.skom. Nar. pjes. petr. 2, 76.

DENERALOV, adj. koji pripada dencralu (po- glavici crkvenoga reda). — Na jednom mjestu XVII vijeka. Fra Evandelista od Gabijana reda svetoga Franccska, doneralov komjesar. u M Divkovic, bes. xiv.

DENERAN, m. oidi dencral, novogrc. ytrfoulrjg.

— XVII vijeka i u Danicicevu rjecniku (denorani.). Vk h'to 1(;92 izide Kaplart, denerant s vojskomi. i pade poil Varadint. Vi. loto 1696 izide Saksi, i Kaplart denerant podt Tomisvart. Oka/.k. saf pam. 87.

DENIC, m. sclo u Bosni u okrugu travnickom. Statist, bosn. 68. — i prezime u nase vrijeme. Sem. karlov. 1883. 73.

DENKA, wj. Hi f. hyp. Denadije Hi DonadijaV

— Prije nasega vremena. Dontka. S. Novakovio, pom. lli».

DENOVAC, Denovra, m. ime mjcsf.ima u Sr hiji. a) selo u okrugu loplidkom. iM. D. Milicovif', kraj. srb. 389. — b) mjcsto pod nivama u okrugu valevskom. Niva u Dcnovcu Sr. nov. 1875 415.

DEN0VI(3, m. sclo ti Boci kotorskoj. ^o.n\. pravosl. boko-kot. 1875. 23. (grijcskom Donovir. Repert 1872. 8).

DENUAHI.IE. m. vidi donar, imvogrc. ytvuvu- Qios. — JSfa jednom mjestu xv vijcku i u Dani-

cicevu rjecniku. Meseca deunuarija. Mon. serb. 534. (1485).

DENVAR, m. vidi denar, novogrc. ytvovuQiog. — XIV i XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (dent- vart). Meseca denvara Mon. serb. 104. (1333). 539. (1499). Dentvara. 235. (1399). — na jednom mjestu grijeskom denavra. 252. (1404).

DEONA, /. ytivva (jevrejska rijec), gohonna, pakao. — isporedi dejena. — U spomeniku xiv vijeka pisanom crkvenijem jezikom i a Danicicevu rjecniku. Vt glubiuu deoni. Glasn. 11, 192. (1319).

DEONISIJE, m. ztiovvoiog {?), musko ime kalu- dersko. — Prije nasega vremena. Deonisije (ka- ludersko). S. Novakovic, pom. 119.

DEORDE, m. vidi Doordije. — Prije nasega vremena. Deorde. S. Novakovid, pom. 119.

DEORDIJ, Hi. ime musko i prezime — xiii vijeka i u Danicicevu rjecniku (Deordij). a) vidi Doordije. Deortdij (,Deordi') odt kneza Tripuna. Mon. serb. 40 (1253). — b) vlasteosko prezime mletacko, tal. Zorzi. Martsilij (,Martsili') Deort- dij (,Deordi'). Mon. sorb. 35. (1253).

DEORDIJE, m. FtioQyiog, Georgius, ime musko (naj cesce sum svetac). — isporedi Deordij, Dor- dije, Dordij, Durde, Durad itd. i Gore. — Od prvijeh vremena a izmedu rjecnika u Vukovu (u pjesmi mjesto Dordije) i u Danicicevu (Deort- dije). Muconice Hristovt Deortdije. Stefan, sim. saf. pam. 4. Svety Deordije u Rase. Mon. sei'b. 14. (1222 — 1228). Monastiru svctago velikomuce- nika Deordija. 167. (1358). Gospodint Deordije, despott srtbtski. 539. (1495). Go.spodaru Deor- dija. 558. (1613). Deordije. S. Novakovic, pom. 119. Krsno ime, sveti Deordije. Nar. pjes. vuk. 2, 96.

DEORDIJEV, adj. koji pripada Beordiju. — Izmedu rjecnika u Danicicevu (Deortdijevt). Na Deordijovt dtnt. Mon. serb. 98. (1330).

1. DER, vidi 1. de.

2. DER, m. ncka vapncna zem^a Sute boje. — U nase vrijeme. Motri, pipji, kopaj po onome deru. S. Lubisa, prip. 96. Bila zomja tvrdi der. 236.

DERA, m. hyp. Derasim. — Od prije nasega vremena. Dera. S. Novakovic, pom. 119. Dok pogubim do dva iguniana, Agi-Deru i Agi-Ru- vima. Nar. pjes. vuk. 4, 139.

2. DERA, /. smaris vulgaris, neka riba. D. Kolombatovic.

DERACI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu ca- canskom. K. Jovanovic 168.

DERAKAR, m. falconarins, sokolar, novogrc. yfocty.uorig. — xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku (derakart). Ni derakara ni psara. Glasn. 15, 307. (1348?). Oslobodi krajevtstvo mi sola i inetohije ott psara i derakara. 13, 376. (oko polovice .kiv vijeka). — / kao da je ime mjestu: Sclu jo Vil- skoj isla meda na Jastrobara glavu nad Dera- kara. Mon. serb. 141. (1.349).

DERAM, derma, m. tolleno; vectis, greda na drugoj kracoj gredi (sto je zabodcna u zem(u) naslonena kojom se kao polugom crpe voda ; po- luga kojom se vrata zatvoraju, grc. yt'oarog. — I' Vukovu rjecniku. — / mjesto _ pod nivama u Srbiji u okrugu pozarevackom. Niva na Dormu. Sr. nov. 1863. 42.

DERA SENO VIC, m. prezime. — U nase vri- jeme. Soiii. karlov. 1883. 73.

DEIJASIM, m. runioiiAiig, ime musko. — Od prvijili vremena i a Danicicevu rjecniku (Dora-

DERASIM \

siniE). Jepiskuj.omt t,oplicskymi> Dera«imomb. Mon. Serb. 60. (1293—1302). Dcrasima jeromo- naha. 195. (1380). Igumen Derasimi,. 543. (1499). Derasimi. (kaludersko i svetovno). S. Novakovic. pom. 119. i u nase vrijeme. I. Pavlovic.

DERASIM A, /. ime zensko. vidi Derasim. — Prije nasega vremena. Derasima (mouahina). S. Novakovic, pom. 119.

DERASIMOVIC (Derasimovic), m. prezime. — V nase vrijeme. I. Pavlovic.

DERAblMOVSKI, adj. Jcoji pripada Bera- simu (?). — Na jednom mjestu xv vijeka i u DaniciceVH rjecnikii (,derasimovi.skyj'). Celije de- rasimovbske u Svetoj Gori. Mon. serb. 570. (1411). moze biti da se misle celije Derasima brata Vuka Brankovica. D. Danicic, rjec. 3, 541.

DERASINCjINICA, /. mjesto u Srhiji u okrugu cuprijskom. Kiva kod Dei-asinginice. Sr. nov. 1873. 508.

DERCEK, zbija! (kad kome sto padne na urn previa onome o cem se govori), titr. gercek, doista. — TJ Vukovu rjecnikti: ,eben recht' (,a, propos') ,quoniam de hac re loquimur', of. zbi)a.

DERDAN, derdana, m. monile, ogrlica, pcrs. tur. gerdan, grlo, ogrlica. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom. i ace, sing., i voc. derdane, derdani. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (s dodatkom : Der- dane nose zene i djevoike o vratu; oni su od razlicnijeli novaca ili od bisera ili od dinduba ltd.). Pa so sagnu, derdan dofatila, pod grlo ga mlada zapucila. Nar. pjes. vuk. 1, 201. ^juba ne da derdan od bisera. 1, 430. Na vratu joj derdan od dukata od cetrest i cetiri struke. 1, f)02. Stoji zveka drobnijeh derdana. 3, 99. Pod grlom joj tri sitna derdana, jedan derdan od sifcna bi- sera, drugi derdan od dragog kamena, treci derdan od latinskih ruspi. 3, 439. Tesko zlatu na de- belu platnu, i derdanu na garavu vratu! Nar. posl. vuk. 314. — U prenesenom smisln: meso i slaninica oko vrata u curka. P. J. Markovic. DERDANA, /. ime zensko. — Irije nasega vremena. Derdana. S. Novakovic, pom. 120.

DERDANIC, m. dem. derdan. — U Vukovu rjecniku.

DERDAP, derdapa, m. mjesto u rijeci gdje je dno jako strmo, te je s toga mala dubina ajaka struja (,rapide'), pers. girdap, tur. gerdap, vrtlog. — U nase se vrijeme tako zovu neka mjesta u Dunavu. — U Vukovu rjecniku: ,eine gogend in der Donau (cino klippe)' ,scopulus (in Danubio)'. Srbi poznaju dva Derdapa u Dunavu, t. j. .doni' i ,gorni'. Doni je izmedu Kladova i Rsave, a gorni kod Poreca. Gorni je strasniji, all mane drzi, a doni vise drzi, ali je mane strasan. Na goriiemu Derdapu slabo se kad villi kamene po- sred vode nego samo k}ucevi i klobukovi; ali se na donemu preko cijeloga Dunava, kako voda raalo opadne, tako vidi da se pripovijeda da je nekakav hajduk skacuci s kamena na kamen utekao iz Srbije na onu stranu.

DERDAPSKI, adj. koji pripada Derdapu. Der- dapska musica, simialia maculata L., golubacka muha, muha branicevka. u Srbiji. V. Arsenijevic. DERDATO, u pjesmi mj. derdan (vaja da je izmislena rijcc za salu ili rugajuci se bugarskome ili ciganskome govoru). Da ti vidim grlato, da ti kupim derdato. Nar. pjes. here. vuk. 295.

DERDEK, »i. soba gdje spavaju prvu noc mla- dozena i neijesta, pers. tur. girdek. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (vide loznica). Kal

DERKO

je bilo noci po jaciji, mladijence u derdek sve- dose. Nar. pjes. vuk. 2, 43. Podize se l^iubovicu bogo, da on ide u derdek devojci. 3, 538. Der- dek, odaja (komora ili soba) u kojoj je svo novo, de detic i devojka prvu noc legu. V. Vrcevii, nar. prip. 224.

DERDONA, m. ime volu. I. Pavlovic.

DERDAS, m. ime mrisko, jamacno iz grckoga, vidi Dergo. — isporedi Derde i Derdic. — xiv i XV vijeka i u Danicicevii rjecniku (DerLdast). GospodLstvo vi upisa za Derdasa da je vast clo- vekt bilB. Spom. sr. 1, 17. (1399). Ne otfcct Dor- dasB. 1, 78. (1406).

DERDASEV, adj. koji pripada Berctasu. — — XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (Dertda- sevB). Kata hci Dertdaseva . . . Po Derdasevi smrtti. Spom. sr. 1, 78. (1406).

DERDE, m. kao da je ime musko. — Prije nasega vremena. Derde, ace. Derga. moze biti da bi se moglo citati i Dergo (koje vidi). S. No- vakovic, pom. 120.

DERDEF, m. okvir na kom se rasteze tkane sto se lioce vesti, pers. kargab, tur. gergef. — isporedi derdev. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (,der stickrahmen' ,jagum'). Jedna nosi zlatan derdef, oce da veze. Nar. pjes. vuk. 1, 281. Pred nome je derdef od mergana, na derdetu sarajevsko platno. 1, 452. Za to Fate ni habera noma, nego veze za derdefom veza. 1, 563. Na derdefu sitan vezak veze. 3, 176. Svilu presti, po dordefu ve>ti. 3, 416.

DERDELEZ, m. prezime tursko, tur. kergens, jastreb (?). — isporedi Derzelez. Od Turcina Der- delez Alije. Nar. pjes. vuk. 4, 327. Sestra Der- delez Alije. Nar. pjes. here. vuk. 149.

DERDEV, m. vidi derdef. — U nase vrijeme. Pa devojka za derdevom veze. Nar. pjes. vuk. 2, 491. Vec pobaci i derdev i zlato. 2, 492.

DERDIC, m. vidi Dcrdicev.

DERDICEV, adj. u jednom. primjeru xv vijeka kao da znaci: koji pripada Berdicu, ali ovome muskom imenu nema potvrde; i u Danicicevu rjec- niku (Dertdicevt). Vodenica Dertdicova. Glasn. 11, 133. (1336—1346).

DEREKARE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu to- plickom-. M. D. Milicevic, kra}. sib. 391.

DEREKARUSA, /. voda u Srbiji u okrugu toplickom. M. D. Milicevic, kra|. srb. 345.

DERGO, m. ime musko, mozebiti hyp. grckoga imena sto pocine slogom der. — Krnjem xm vijeka Hi pocetkom xiv i u Danicicevu rjecniku (Dertgo). Dersgo kovact. Mon. serb. 62. (1293—1302). i u nase vrijeme ii Srbiji u okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 315.

DERGOVICA,/. ovako sepomine nekakvo zensko ccjade krajem xin vijeka Hi pocetkom xiv. / u Da- nicicevu rjecniku (Dertgovica). — isporedi Dergo. Dertgovica. Mon. serb. 62. (1293—1302).

DERl6, m. prezime. — IJ nase vrijeme. Sem. srb. 1882 205. I. Pavlovic.

DERINA, /. augm. 2. der. — U nase vrijeme u iJubrovniku. P. Budmaui. — I ime mjestu u Sumetu blizu Dubrovnika Archiv fiir slav. philo- logie. 2, 582.

DERKAN, m. ime musko, hyp. Jevrosim. — U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic.

DERKO, w. ime musko. isporedi Derkan. — Prije nasega vremena. Dertko. S. Novakovi6, poll I. 120.

.--■ ^

DERMA I

DERMA, /. vidi deram. — U Vttkovu rjecniku H kom se dodaje da se govori u Srijemu. — I tnjesto pod nivama u Srbiji u okrugu kraguje- vackom. Niva u Dermi. Sr. nov. 1875. 39.

DERM AN, m. rtn/javog, ime miisko. — Od pr- vijeh vremena a izmeSu rjecnika u Danicicevu (Dcrtmani.). Jepisknpomi. budim}i.skimB Dert- manorai.. Mon. serb. 60. (1293—1302). Monaha Dermana. 182. (1371—1395). Dermant. S. No- vakovic^, pom. 120. Papa posla svetoga Dermana biskupa. K. Pejkic 17. — U nase vrijeme i kao prezime. §cm. srb. 1882. 205.

DERMANA, /. ime zensko. vidi Derman. — iaporedi Dermanka. — Prije nasega vremena. Dermana. S. Novakovid, pom. 120.

DERMANIN, m. Germanus, Nijemac. — plur. Dermani. — Na jednom mjestu xvr vijeka i u Danicicevu rjecniku (Dertmanini.). Kb Rimu i DermanomB (,GermanomB'). Okazk. saf. pam. 55. (1503).

DERMANKA, /. ime zensko. vidi Dermana. — Prije nasega vremena. DermanBka. S. Novako- vic, pom. 120.

DERMANOVIC, m.^ prezime po ocu Bermanu. — U nase vrijeme. Sem. srb. 1882. 205. Sem. karlov. 1883. 73.

DERMIN, adj. koji pripada dermi. — U Vu- kovu rjecniku: dermin, n. p. pretega ,von' derma, T^f derma.

DERMINA, /. mjesto ^pod nivama u Srbiji u okrugu kragujevackom. Niva u Dermini. Sr. nov. 1872. 434.

DERO, wi. hyp. Derasim. — isporedi Dera. — Akc. se mijena u voc. Dero. — Od prije nasega vremena. Dero. S. Novakovic, pom. 120. I tu A^i -Dera pogubise. Nar. pjes. vuk. 4, 144. Dero, hyj). Derasim. I. Pavlovic.

DERONTIJE, m. rfiwrriog, ime musko. — Prije nasega vremena. Derontije (kaludersko). S. No- vakovic, pom. 120.

DEROSIM, m. ime musko, vidi Derasim i Je- vrosim. — U nase vrijeme u Lid. J. Bogdanovi6.

DEROVICA, /. planina sela Decana. — xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku. Planine imB (Decanima) Derovica i SipB. Mon. serb. 92. (1330), A se planine: Ple§B, Derovica, Plocica, TurttesB. 97.

DERS, w. gizdelin, kicos. vidi derz. — U nase vrijeme u Slavoniji. F. Hefele.

DERSa, /. ime zensko, ipokoristik grckoga imena Ho pocine slogom der. — Prije nasega vre- mena. DerBsa (monahina) S. Novakovid, pom. 120.

DERUSa, /. ime zensko, vidi Der§a. — Prije naSega vremena. S. Novakovi6, pom. 120.

DERVASIJ, m. vidi Dervasije. — Na jednom mjestu xiii vijeka i u Danicicevu rjecniku (DerB- vawij). DerBvasij (,DerBvasi') BofiinBcicB. Mon. fiorb. 40. (1253).

DERVASIJE, m. Gervasins, ime musko, grc. fujoyuaiog, Itnfiuaiog. — Od XIV vijeka i u Da- nicicevu rjeiniku (DerBvasijo). Dorvasijo. Mon. sorb. m. (1327 — 1H48), DerBvaaije. 12(5. (1347), Dorvaaije. S. Novakovii, pom. 120.

DERZ, m. u Vukovu rjeiniku gdje je tuma- ieno: kao momak ,(lcr bursch' ,adolosccntnlu8' s dndalkom da sc govori u Dalmaciji i s pri- mjeroin iz nannhic pjcsme: Svo bi dorzc za dva diTza (lala. — tur. gorz, golobrad mladic. — isporedi ders.

DIDTJA

DERZA, m. Uirsko ime musko. — U narodnoj pjesmi nasega vremena. Stade joj se Turcin ka- zivati: ,Ja sam glavom Dcrza Bananine'. Nar. pjes. petr. 2, 612.

DERZELEZ, m. prezime tursko, stoji svagda pred turskijem imenom Alija i ne mijena se po padezima. vidi Derdelez. — U narodnijem pje- smama nasega vremena. Od Turcina Derzelez- Alije. Nar. pjes. vuk. 2, 585. Sve to gleda Der- zelez- Alija. 2, 591.

DERZIN, adj. koji pripada Derzi. Ona viknu dva brata Derzina. Nar. pjes. petr, 2, 615.

DESA, /. ime zensko, hyp. Andelija. — U nase vrijeme u Lid. J. Bogdanovic.

DEVA, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran- skom. M. D. Miliccvic, kra}. srb. 315.

DEVCINA, /. ime mjestu. — U Danicicevu rjecniku : ,DevBcina', Komstici je isia meda ,odB DevBcine' (Mon. serb. 96 god. 1330). 3, 539.

DEVDELIJA, /. na jednom mjestu xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku (devBdelija). Danicic misli da je isto sto zovdelatija koje vidi. S me- dami i s pravinami i zb devBdelijami. Glasn. 15, 274. (1348?).

DEVDIR, devdira, m. na koritu, u kom se ruble pere, zaklopac (od lima) izbusen na mnogo mjesta; u kuhini alat (takoder od lima) kroz koji se procjeduje juha Hi drugo sto, sup]aka, procjedusa, pers. kefgir, tur. kevgir, sup|aka, — isporedi cetka. — (J Vukovu rjecniku. Devdir je od lima, a cetka je od zemje. Vuk, rjec. 81 1^ kod cetka.

DEVREK, m. nekakav slatki kolac, tur. gevrek. U nase vrijeme. Kupiti ili perecu, ili devrek, i-eeeeroji^^kromjDir. M. D. Milicevic, des. par. 63.

DID A, m. i f. hyp. didija. — isporedi dido.

— Akc. se mijena u voc. sing. dido. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Koliko se dida podnosila, on Todoru 'vako govorase. Nar. pjes. vuk. 2, 602.

DIDI, kad se ko kome ili ccmu divi, tur. gidi (vidi i didija), cim se pokazuje cudene. — Do- lazi u nase vrijeme s uzvikom aj ili haj, te se cesto govori pred imenom onoga kome ili cemu se divi onaj sto govori. — Izmedu rjecnika u Vukovu: ,in der redensart' : aj didi ! ,sch6n, treflf- lich' ,pulcer'!: aj didi kou! aj didi momak! aj didi djevojka! aj didi kupus! aj didi meso! itd. Aj didi, sarum de! Nar. pjes. vuk. 1, 422. Avah, rece, didi kaurina! 5, 198. Kad bi god jeli, onda bi onaj ciji je kupus, rekao: ,Haj didi kupus!' Vuk, nar. posl. 340.

dIdIBASa, m. (ili f.) naj veei didija (u zlu smislu), naj gori didija, slozeno od turskijeh ri- jcci gidi (vidi didija) i basa, poglavar. — U na- rodnoj poslovici nasega vremena a otale « Vu- kovu rjecniku (.oberspitzbube* ,homuncio'). Svaki dasa dobar dasa, a nedasa didibasa. Nar. posl. vuk. 277.

DIDIJA, m. (i f.) pers. tur. gidi (lat. curruca, franc, cocu, nem. halmrei), psovka muzu kojemu je zena nevjerna, u nasem se jeziku takoder upo- trebjava kao psovka covjeku (uopce), ali se obicno ne shvala u zlu smislu nego kao u nekom dudu i divjenu (s cega moze znaciti gotovo sto i junak), i to ili od sale ili da se ne urece. isporedi didi.

— Akc. se mijena u gen. pi. dldijd. — U na§e vrijeme (ali vidi i didijinski), a izmedu rjecnika u Vukovu : ,dor spitzbube' ,bomuncio' (,in iiblem sinne'). U Ilijo, u didijo, lijepa je §6i. Nar. pjos. vuk. 1, 357. Nuto didije gdje namigujo ! 1, 385.

lil

'</k i^'

/<LA^Z>

DIDIJA

DINDUR

Jagne mu dati, noza ne dati, neka didija zu- bima cupa. 1, 385. Sto je Ture pjano besjedilo, to, didija, tr'jezno ucinilo. 3, 255. O didijo, Je- rinicu Vufie! 3, 380. Ako si svojoj kuci didija, mojoj si cipcija. Nar. posl. vuk. 8. Didija, mu- skarac. B. Petranovic, nar. pjes 1, 343. 2, 700. Didija, vidi delija. V. Vrcevic, nar. prip 224. — «< ovom je primjeru posve u slii smislu: Udala se kurva za didiju od veceras do jcsenas. (Kad se jednaki sasfcanu). Nar. posl. vuk. 326.

DIDIJINSKI, adj. koji pripnda didijama. — Na jednom vijestu xviii vijelca (u zlu smislu) sazeto didinski. Predisukrst, skot didinski pruzit se ima. J. Kavanin 558a.

DIDO, m. hyp. didija. isporedi dida. — Akc. se mijena u voc. dido. — U nase vrijeme. Vec za dida Jankovic-Stojana. Nar. pjes. vuk. B, 139. Taman sino se, dido, natrazili. Nar. posl. vuk. 311.

DIGrA, /. inie zenslco u Srbiji u okrugu vran- skom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 315.

DUO, vidi kod dijotajka.

DIJOTA^iKA, /. u Vukovti rjecniku : dijota}ka, dijotka, (u Backoj) veliki bic kojim se cetiri kona tjeraju (u kojemu se tjeranu cesto vice : ,dijo!').

DIJOTKA, /. vidi dijotajka.

DIKADIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Mihail Dikadi6. Nar. pjes. petr. 1, 357 (medu pre.db rojnicimn) .

1. DIKAN, m. miiski nadimak. — U Crnoj Gori. — U Vukovu rjecniku s primjerom iz na- rodne pjesme: A na ime Dikana serdara.

2. DIKAN, m. rakija od spirita. U Baniji. V. Arsenijcvic.

DIKANDIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. karlov. 1883. 73.

DIKANE, n. djelo kojijem se dika. — U Vu- kovu rjecniku.

DIKATI, dikam, impf. a) rasii u visinu. — u Vukovu rjecniku s priwjerom iz narodne pjesme : Na tavanu nadikala trava; neka dika, pokosice dika. — h) skakati, vidi diknuti, b). — u Par- cicevu rjecniku (,saltar in alto').

DIKELA, m. kaze se za veoma velikog momka. B. Musicki.

DIKNIC, m. prezime. — U narodnoj pjesmi naseqa vremena. Pi-ed nima je Diknicu Stevane. Nar. pjes. vuk. 5, 213.

1. DIKNUTI, diknem, pf. a) pasti-. — h) sko- citi. — isporedi dipiti, disiti. — V Vukovu rjec- niku s dodatkom da se govori u Srijevm.

2. DIKNUTI, diknem, pf. krasti. — U Vu- kovtc rjecniku s dodatkom da se govori u Srijemu.

DIKO, m. Jiyp. 1. Dikan. — Akc. se mijena u voc. Diko. — U nase vrijeme u Crnoj Gori i u Vukovu rjecniku (gdje je po crnogorskom go- voru akc: Diko). Serdar Diko Martinovic. Nar. pjes. vuk. 5, 546.

DILAS, m. u Vukovu rjecniku: 1. ime neka- kvoga hajduka s primjerom iz narodne pjesme: Pozvekuju toke na Dilasu. — 2. pop dilas ,von einem ausgelassenen geistlichen' ,sacerdos disso- lutus' s dodatkom da se govori u vojvodstvu. — Nepoznata postana, isporedi dilasnuti.

DILASANE, TC. djelo kojijem se dilasa. — U nase vrijeme ii Lid. J. Bogdanovic.

DILASATI, diUsam, impf. dilasnuti, trcati, skakati (o divjoj zvijeri, n. p. o vuku, srni). — U nase vrijeme u Lid. ,Vidi kako vuk preo iiiva